![]() |
  |
PREDGOVOR RECENZENTA Govoriti danas o ekumenizmu može na prvi pogled izgledati hrabro jer u odnosu na proteklo vrijeme, neke su se stvari bitno izmijenile. Međutim, profesor Roman Miz pristupa ovoj problematici udžbenikom Instituta i naziva ga "Uvod u teologiju ekumenizma". S tim samim naslovom opredjelio se za hrabrost; ući u ekumensku problematiku sa najvećim dometom. Naime, ekumenizam kao pojam novijeg je datuma, a kao potreba maltene star je koliko i sama Crkva, a kao teološki pojam svakako je, barem u ovoj formi, najnovijeg datuma. Zasigurno stoji činjenica daje utemeljitelj kršćanske Crkve Gospodin Isus Krist. Bez sumnje je teološka i biblijska opravdanost jedne Crkve kao jednog jedincatog Božjeg naroda. Dobro je što je u knjizi pružena biblijska utemeljenost pojma jedinstva koji je odmah očito različit od pojma jednoobraznosti ili unificizma. Naime, kroz povijest se nagomilalo oko pojma jedinstva više unitarističkih nego ekumenskih pojmova. Tako je povijest do te mjere opteretila teologiju da je teološki dijalog bio skoro nemoguć. Tek kada se ekumenska problematika stavila u povijesni kontekst i razlučila od povijesnih natruha, moglo se vidjeti da je daleko manje teoloških poteškoća nego povijesnih. Stoga se u novijoj povijesti mogao pojaviti ekumenski dijalog čisto vjerskog sadržaja, karaktera, bez ikakovih povijesnih i političkih natruha. Nakon dugih stoljeća živimo u jedno sretno vrijeme kada se ekumenski dijalog stvarno događa u atmosferi uzajamnoga uvažavanja, cijenjenja i prihvaćanja. Veliki zamah, barem kod katolika, dao je Ivan XXIII. i osobito Drugi vatikanski sabor. U dvanaestoj točki dokumenta "Dekret o ekumenizmu", Sabor doslovno donosi: "Neka svi kršćani pred svim narodima ispovijedaju vjeru u Trojedinoga Boga, u utjelovljenoga Božjeg Sina, našeg otkupitelja i Gospodina, i neka zajedničkim naporom, u uzajamnom poštovanju, posvjedočuju našu nadu koja ne iznevjerava. Budući da se u ova naša vremena uspostavlja najšira suradnja u socijalnim pitanjima, svi su ljudi listom pozvani na taj zajednički rad, to više oni koji vjeruju u Boga, no najviše svi kršćani, jer ih resi Kristovo ime. Suradnja svih kršćana živo izražava ovu vezu kojom su međusobno već sjedinjeni, i u punijem svjetlu pokazuju lice Krista služitelja. Ta suradnja već je u mnogim narodima uspostavljena i treba da se sve više usavršuje, poglavito u krajevima gdje se odvija socijalna i tehnička revolucija: bilo da je posrijedi cjenjenje dostojanstva ljudske osobe, promicanje mira, nastojanje oko socijalne primjene Evanđelja, unapređivanje znanosti i umjetnosti u kršćanskom duhu ili pak primjena mjera ma koje vrste protiv bijeda našega doba, kao što su glad i nesreće, nepismenost i neimaština, oskudica stanova i nepravična razdioba dobara. U toj suradnji mogu svi koji vjeruju u Krista lako naučiti kako će jedni druge moći bolje upoznati i više cijeniti i kako da se prokrči put prema kršćanskom jedinstvu ". Držeći se ovih načela profesor Miz se je ohrabrio izraditi jedan priručnik koji je svojevrsna novina u ovom našem području. Naprosto je nastupio kao vrsni ekumenski radnik poštenim srcem i pokušao ne samo izreći katoličku teologiju nego i iščitati teologiju pojedinih Crkava i nauka nekoliko sekti. Način na koji je to iznio ima nekoliko upečatljivih značajki. Ponajprije to je sažeto i pregledno. Nije iznio cjelokupnu teologiju nego se zaustavio na ozbiljnim teološkim razlikama, a ono što je osobito važno je pristup koji nije sud nego samo konstatacija i usporedba sa katoličkom teologijom i to samo tamo, gdje je to bilo nužno potrebno radi razumjevanja samih pojmova. On predstavlja, a ne sudi, što je za ekumenski dijalog vrlo važno, a i za poznavanje ekumenske problematike neophodno, jer knjigu može sa korišću uzeti student bilo koje crkvene zajednice. I način izlaganja je prosvjetljenje i priopćenje sa ''pruženom rukom". Tako on problematiku ne zatvara nego je iznoseći upravo nudi za dijalog. Knjiga koja je pred nama svakako je za ovo "ekumensko vruće podneblje" neophodno potrebna kao ponuda i pregled koji u svakom slučaju može samo koristiti svakom dobronamjernom kršćaninu. Lakoćom stila ne opterećuje čitatelja, a one koji bi htjeli više saznati upućuje na glavnu problematiku gdje se može dalje istraživati. Zato je ova knjiga svojevrsno povezivanje i ponuda dijaloga do te mjere da seje ne bi trebalo zaobilaziti u daljem ekumenskom hodu. Ono stoje za nas katolike vrlo važno je jasnoća ekumenskih principa koji su istaknuti kao postulat vjere, a ne pomodarstva. Nakon što se pojavila knjiga s povijesnom dimenzijom istočnih Crkava ovo je samo nastavak i potrebno sredstvo daljega koračanja na putu ekumenizma. Morat će autor ili netko još hrabriji obraditi i treću knjigu, a to je uloga politike u povijesti Crkava, kako razjedinjavanja tako i sada puta dijaloga. Ne možemo se naime ograditi od činjenice da je politika odigrala negativnu ulogu u razjedinjavanju Crkava i da sada jednako tako još uvijek igra negativnu ulogu u čisto teološkom približavanju Crkava. Ovoj knjizi nedostaje barem jedno poglavlje koje bi se smjelo nazvati izazovno "Teologija politike", ne niječući da je politika mogla odigrati i pozitivnije značenje u povijesti teologije ekumenizma. Svakako je djelo koje je sada u vašim rukama pregledna i izazovna ponuda da ekumenizam shvatimo kao svojevrsno poslanje, a ne tek informiranost o drugima i drugačijima. I stoga uvodeći ovu knjigu u javnost citiram ponovno Drugi vatikanski sabor koji nas vezuje: "Valja upoznati duh rastavljene braće. Za to se nužno traži poučavanje, kojim se valja baviti po istini i s dobronamjernošću. Potrebno je da dobro pripremljeni katolici steknu bolje poznavanje naučavanja i povijesti, duhovnog i bogoštovnog života, religijske psihologije i kulture što su braći svojevrsni. Da se to postigne mnogo pripomažu zajednički skupovi za raspravljanje poglavito teoloških pitanja, na kojima će svi nastupati na ravnoj nozi, samo neka su oni koji pod nadzorom biskupa na tim skupovima sudjeluju istinski stručnjaci. Iz takova će se dijaloga jasnije spoznati i kakav je uistinu položaj'. Katoličke Crkve. Ovim će se putem također bolje upoznati mišljenje rastavljane braće i podesni/e im se izložiti naša vjera ". U Subotici na blagdan svete braće Ćirila i Metoda 2000.
Mgr. Andrija Kopilović,
prorektor Teološko-katehetskog instituta, profesor dogmatike i liturgike.   |
|
SADRŽAJ
PREDGOVOR RECENZENTA ............................................13 MIŠLJENJE RECENZENTA................................................16 MIŠLJENJE I PREDLOŽI .....................................................19 UMJESTO UVODA 1. Pojam i značenje termina "teologija " ..............................21 2. Ekumenska teologija............................................................26 Ekumenski zaokret..............................................................26 Hans Kiing: od ekumenske teologije do teologije religiji ..37 Teologija religija ................................................................47 PRVI DIO 1. Povjesni okviri.....................................................................61 2. Pojmovi i definicija.............................................................68 Pojmovi ..............................................................................68 Definicija............................................................................69 3. Biblijsko utemeljenje jedinstva Crkava............................71 Stari Zavjet .........................................................................71 Novi Zavjet.........................................................................72 4. Ekumenizam u dokumentima Papa..................................74 Odnos prema pravoslavlju..................................................74 Odnos prema protestantizmu..............................................75 Dokumenti II. Vatikanskog koncila....................................76 Dekret o ekumenizmu....................................................77 Dekret "Orientatium Ecclesiarum " .............................50 Dokumenti međusobnog ukinuća anatema iz 1054............82 Bida kardinala Humberta.............................................82 Odgovor Mihajla Cerularija ........................................84 Zajednička izjava Pavla VI iAtenagorel.....................85 Papinski breve "Ambulate in dilectione".....................86 Patrijarhalni i sinodalni tomos ....................................88 Ostali dokumenti ................................................................89 Instrukcija o mješovitim ženidbama .............................90 Naputak za primjenu principa i normi ekumenizma.....90 Apostolsko pismo "Orientale lumen" ..........................92 Enciklika "Ut unum sint".............................................95 5. Dokumenti međunarodne komisije za teološki dijalog .101 6. Dokumenti drugih Crkava i zajednica............................121 7. Teološko značenje hereza i Šizmi.....................................135 DRUGI DIO 1. Istočni crkveni raskol .......................................................137 Razlozi Istočnog raskola ..................................................137 2. Đoktrinalne razlike u teologiji Istoka i Zapada .............139 Izlaženje Duha Svetog......................................................143 Primat (prvenstvo) pape ...................................................147 Izvori Objave....................................................................150 Bezgriješno začeće Djevice Marije ..................................152 Sveti sakramenti ...............................................................155 Krštenje.......................................................................155 Presveta Euharistija ...................................................158 Ženidba .......................................................................160 O posljednjim stvarima ....................................................162 Ostale razlike....................................................................162 3. Pravoslavna bogoslovna književnost...............................165 Samostalna bizantska teologija od Focija do XIV. st.......165 Bizantsko bogoslovlje pod utjecajem skolastike..............179 Palamiti - proturimska teologija................................180 Antipalamite - latinofrones ........................................181 Bizantsko bogoslovlje iza Tridentskog sabora ...........184 Bogoslovi tradicionalisti ............................................184 Bogoslovi latinofroni..................................................187 Bogoslovi protestantofili ............................................188 Novija grčka teološka književnost ...................................189 Ruska i ukrajinska bogoslovna književnost ..................191 Rusko bogoslovlje pod utjecajem skolastike...............192 Rusko protestantofilsko bogoslovlje...........................200 Rusko reformirano bogoslovlje ..................................204 Racionalizam škole slavenofila..................................206 Suvremeno rusko bogoslovlje-XX. stoljeće..............210 Bugarska teološka književnost.........................................216 Srpska teološka književnost .............................................217 Rumunjska teološka književnost......................................219 4. Smisao shvaćanja..............................................................226 Religija kao pravni odnos..............................................228 Pravno poimanje Crkve.............................................228 Pravničko mišljenje u teologiji...................................230 Osnovno mistično stajalište istočnog kršćanstva .............231 Mistično shvaćanje Crkve ................................................233 Pobožanstvenjenje............................................................234 Primat ljubavi...................................................................235 TREĆI DIO 1. Zapadni crkveni raskol ........................................239 Pozadina i uzroci reformacije....................................239 Prethodnici reformacije ....................................................241 Protestantizam ..................................................................244 Zwinglijevci .....................................................................250 Anabaptisti .......................................................................250 Kalvinisti ili reformati......................................................251 Anglikanizam ...................................................................251 Ostali raskoli u zapadnom kršćanstvu ..............................254 Zaključne misli o reformaciji...........................................259 2. Crkve nastale iz reformacije............................................260 Luterani ............................................................................260 Reformati..........................................................................269 Anglikani..........................................................................275 3. Doprinos reformacije razvitku teološke misli ................280 4. Slobodne Crkve.................................................................286 Baptisti .............................................................................286 Metodisti ..........................................................................290 Pentekostalci.....................................................................300 5. Sljedbe................................................................................304 Adventisti .........................................................................308 Svjedoci Jehove................................................................316 6. Pravoslavno učenje o stanovištu sekti.............................323 DODATAK Ekumenizam na našem tlu..................................................333 Ekumensko nastojanje Crkve u Hrvata .............................345 Pastirski poziv za oživljavanje ekumenskog duha ...........354 Mirotvorna i ekumenska nastojanja crkvenih poglavara .359 POGOVOR...............................................................373 |
||
Copyright © 2007 Novta Miroslav, All Rights Reserved